ROMAN LELJAK

Roman Leljak (Đurmanec, 21. kolovoza 1964.), slovenski je publicist i istražitelj Udbinih arhiva iz Slovenije i autor niza knjiga kojima se razobličava djelatnost bivše jugoslavenske službe državne sigurnosti.[1] Vodeći je slovenski istražitelj jugokomunističkih zločina nakon završetka drugoga svjetskog rata izuzetno značajnom humanom istraživačkom radu na brojnim iskopima gdje su skončale na tisuće nedužnih ljudi. Otkrio je primjerice i mračnu tajnu Hude jame.

Roman Leljak se je rodio u mjestu Đurmanec kod Krapine. Osnovnu školu je završio u Šentjuru. Nakon osnovne škole 1978. nastavio je školovanje u Sarajevu i Beogradu na srednjoj vojnoj školi. Završio je specijalizaciju za šifranta u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), a zatim posebnu obuku o vojnoj sigurnosti u Pančevu.

Objavio je knjigu „Špiclji Udbe“ („Suradnici Udbe“) i u njoj je objavljen popis, fotografije i adrese svih slovenskih Udbaša i njihovih suradnika: – Na vodećim su funkcijama u bankama, velikim kompanijama, politici, pravosuđu i medijima. U knjizi navodi da su za zloglasnu Udbu u Sloveniji radili ukupno oko 65 tisuća osoba: to su bili primjerice učitelji, novinari, kulturni djelatnici. [2].

Prema Leljakovom istraživanju oko 35% Slovenaca su i u 2015. godini na neki način, vezani za Udbu. Naglašava da taj dio slovenskog pučanstva redovito daje svoj glas lijevim strankama i podržava komunizam. Autor naglašava sve što su dobili i što danas ima 35% Slovenaca su dobili zato što je netko njihov radio za Udbu. Leljak je također rekao kako je u Arhivu našao opis raznih metoda na koji način je Udba vrbovala svećenike.

Godine 2015. pred članovima slovenskog parlamenta naveo je kako je slovenska Udba nekoliko godina prije osamostaljenja Slovenije kupila ubojita sredstva u obliku olovke s kojom potajno može ubiti ljude. Jedan primjerak pokazo je javno u Skupštini. Slijedila je kaznena prijava kranjeg ljevičara Milana Brgleza.[4]

Leljak smatra da su doušnici imali povlašten status u komunističko vrijeme, imali su najbolje kuće, a djeca i rodbina bez problema dobivali dobra radna mjesta. Autor je naglasio kako je njegovo istraživanje pokazalo da su 60% doušnika bili uvjereni jugoslavenski patrioti, pa su to radili iz uvjerenja, dok je je 30% doušnika radilo za novac, a ostalih 10% su bili ucijenjeni i morali su surađivati s Udbom. Prema autoru danas se svi ti ljudi izgovaraju da jesu potpisali, ali da nisu ništa radili.[5] Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) u suradnji s drugim Udrugama iz Domovinskog rata, na čelu s Mladenom Pavkovićem, dodjelila mu je "Veliku zlatnu plaketu" (7. lipnja 2016.).